Solidarnost ili pogrešna interpretacija stvari?
Vozim se sa kolegama na radni zadatak. U susret nam dolazi auto i signalizira farovima. Prva misao “policija na terenu” što se nakon par stotina metara pokazalo kao tačno.
Komentari kolega su bili “ova solidarnost se sve manje dešava“ ili “baš ima dobrih ljudi”, svako je imao svoje viđenje stvari.
Pitala sam “A da li je to solidarnost ili pogrešna interpretacija stvari?”
Znači, vozač ima dobru namjeru upozoriti na policiju neodgovornog vozača koji mu dolazi u susret, kako bi ovaj smanjio brzinu i prošao pored policije nekažnjen.
Da li je to zaista korisno?
Vozača koji ne poštuje znake kraj puta. Koji bez osjećaja odgovornosti vozi na način da ugrožava ostale učesnike saobraćaja i sebe samog. Da li je korisno “spašavati” tog vozača od moguće kazne policije?
Da li je u redu spriječiti policiju da obavi svoju radnu dužnost, ostavljajući mogućnost da taj isti nesavjesni vozač i dalje čini prekršaje koji mogu ugroziti u budućnosti i vas koji ste mu “pomogli”.
Tako možemo da razmislimo i o vožnji kroz Život.
I pomislih na Đoletove stihove “princip je isti, sve su ostalo nijanse.”
Poneki se kod nas smeju kada se navede primjer zapadnih zemalja u kojoj komšija prijavi komšiju zato što nepropisno baca smeće ili kao skoro, što ne nosi masku kada je to propisano u doba Corone. A onda imamo smeće koje oko nas pluta rijekama, livade postaju deponije, a prenosioci zaraze šetaju slobodno i šire virus. Vjerujem da ste se sjetili još primjera.
Šta je solidarnost, a šta odgovornost prema sebi i drugima?
