Priča o pijetlu
U potrazi za istinom često tragamo daleko – za učiteljima, tehnikama, odgovorima. Zaboravljamo da mudrost ne mora uvijek dolaziti iz složenih riječi, već ponekad iz najjednostavnijih oblika postojanja.
Osho nas poziva da pogledamo svijet oko sebe očima tišine i prisutnosti.
U zen priči, koju vam poklanjam, kroz jednog običnog pijetla krije se neobična poruka – o tome kako se istina ne otkriva pitanjem, već postajanjem.
(Zen priča u Oshoovoj interpretaciji)
Jedan učenik došao je kod zen učitelja i rekao:
– Učitelju, dolazim da tražim istinu. Želim da postanem prosvijetljen. Reci mi šta da radim?
Učitelj ga je pogledao i rekao:
– Daću ti odgovor, ali prvo ću ti ispričati jednu priču.
Jednom je jedan čovjek želio da postane mudar. Čuo je da postoji učitelj koji ima odgovor na sva pitanja. Otišao je kod njega. Učitelj je bio čudan starac koji je čuvao pijetla.
Učenik ga je upitao:
– Učitelju, kako mogu dosegnuti istinu?
Učitelj je rekao:
– Vidiš li onog pijetla?
– Vidim – odgovorio je čovjek, iznenađen.
– On već zna – rekao je učitelj – ono što ti još ne znaš.
Čovjek je bio zbunjen. Kako pijetao može znati, a on ne?
Danima je posmatrao pijetla. Pijetao je kukurikao ujutro, jeo zrnje, šetao, posmatrao svijet, bio miran, ponekad se borio s drugim pijetlovima – živio je jednostavno, potpuno prisutan u svakom trenutku.
I tada je čovjek razumio suštinu.
Pijetao ne postavlja pitanja – on jeste. On ne traži istinu – on je živi. On ne želi da postane nešto drugo – on je potpuno ono što jeste. U tome je mudrost.
Učitelj je pogledao svog učenika i rekao:
– I ti si poput tog pijetla. A tražiš odgovore izvan sebe. Prestani da tražiš. Budi prisutan. Budi ono što jesi – i sve će ti biti otkriveno.
I sada možeš i sebi postaviti pitanja. Samo oslušni odgovore koji ti dolaze – lagano ih sačekaj i integriši…
Šta je za tebe poruka ove priče?
Gdje u svom životu osjećaš da “tražiš”, a možda je odgovor već tu?
Šta bi značilo “biti kao pijetao” – ovdje i sada?
